Verdijeva ugodba
432Hz
Verdijeva ugodba
Frekvencija po kojoj je ova aplikacija nazvana. Oko 32 centa ispod uobičajenoga — najmanji pomak u cijelom polju, a ipak onaj o kojem je ovdje riječ.
Zvučni lik · n 5.00 · m 8.00
Što se događa pri prebacivanju
Dovoljno malo da ne upada u uho.
Trećina polutona je malo. Nitko ne čuje da skladba ide „na 432” ako je izravno ne usporedi. Pri prebacivanju za vrijeme slušanja to je pak jasno: glazba sjedne za nijansu niže i zvuči zaobljenije. Upravo zato Radio 432 ima prekidač ondje gdje ga dohvatiš dok slušaš.
Podrijetlo
Odakle broj dolazi
C se može staviti točno na 256 Hz — to je potencija dvojke, dakle okrugli brojevi kroz sve oktave. Na engleskom se to utvrđivanje zove scientific pitch; Joseph Sauveur opisao ga je već 1713. Ako se od c = 256 Hz računa s omjerom intervala 27:16, pitagorejskom velikom sekstom, za a izlazi točno 432 Hz; u danas uobičajenoj jednakoj ugodbi bilo bi 430,54 Hz. Time ipak nije rečeno da broj 432 povijesno odande dolazi — račun pokazuje samo da se ta dva broja slažu.
Giuseppe Verdi zauzimao se za nižu orkestralnu ugodbu: svoj je Requiem 1874. izveo na 435 Hz. Njegov je razlog bio praktičan — niže ugođeno čuva glasove i zvuči punije. Njemu je bilo do pjevača, ne do brojevne mistike.
Osim toga, mnogi 432 Hz opisuju i kao „frekvenciju svemira”, u vezi s Keopsovom piramidom ili kao prirodnu konstantu. To su tumačenja koja mnogim ljudima nešto znače — nisu potkrijepljena provjerljivim izvorima. Radio 432 ih ne treba: razlog za njegovo korištenje jest to što tebi zvuči bolje. To je dovoljno.